Priča Vladana Kovačevića: Akademija te nauči da budeš bolji čovjek
Interview - Dec 09, 2020
Sportski klubovi kao kompanije?! Ništa novo u svjetskim okvirima, ali ovo je u posljednje vrijeme i tema velikih razmišljanja i rasprava, kako ekonomista, tako i ljubitelja sporta u Bosni i Hercegovini. Na taj način sportski klubovi riješili bi problem velikog broja mladih ljudi koji provedu godine u sportu, a nemaju radnu knjižicu i uplaćene doprinose za svoj, svakako profesionalni, rad.
Naša država, naime, ima veliki broj sportskih kolektiva. Neki su uspješni, neki nisu i to je tako svuda u svijetu. Za uspjeh treba puno toga, a osnovno je imati talent, ambicije i volju za dobrim rezultatima. Jedan od uspješnih primjera je FK Sarajevo, čiji rad može biti putokaz svima kako treba funkcionirati jedan ozbiljan sportski klub, te je s razlogom dio projekta ”30 ispod 30” u organizaciji agencije Represent Communications BiH i njenih partnera, a kojim se žele istaknuti vrijedni mladi ljudi i kolektivi koji vode brigu o svom kadru.
U FK Sarajevo djeluju sve selekcije, od one najmlađe, pa sve do seniorske, tako da je to klub za sve generacije. A ostvareni rezultati kazuju da je riječ o itekako uspješnim generacijama. Ukoliko bismo radili analizu i tražili razloge uspješnosti, uvidjeli bismo kako je pozitivna klima u novijoj eri ovog kolektiva stigla i sa promjenama koje se tiču same politike poslovanja. Klub se ponaša kao uspješna kompanija i sve je tačno definirano. Odstupanja nema, a takvo usmjerenje donijelo je i vrhunske rezultate.
Posljednjih godina u vitrine klube stiglo je pregršt trofeja u svim selekcijama, a pored seniorskog kolektiva, najviše se ulagalo u Omladinski pogon što je donijelo pregršt dodatnih benefita.
”Mladi igrači, kao što smo više puta istaknuli, neizostavna su karika kluba. Ponosni smo na ostvarene rezultate, a omladinci će i u narednom periodu biti okosnica kluba. Omladinski pogon broji ukupno 33 uposlenika, a u selekcijama Akademije i Škole fudbala “Asim Ferhatović Hase” trenira 290 dječaka. U protekle tri godine pioniri i kadeti su bili šampioni, a svake godine prvom timu priključi se nekoliko igrača iz Omladinskih selekcija. Nije pravilo da to budu juniori, već mogu biti i kadeti. Igrači se pridružuju prvom timu onda kada procijenimo da su spremni fizički, ali i psihički, te da će to biti pozitivno za njihov napredak. Postoji rizik da prvi tim i drugačiji trenažni proces, ukoliko igrač nije spreman, uzrokuju kontraefekat. Konkretno, ovog ljeta ekipi je priključeno sedam igrača iz Omladinskog pogona. Smatramo da smo pronašli balans, mladi igrači uče od iskusnijih i oni su u sezoni 2019/20 kada je osvojena dupla kruna upisali preko 11.000 minuta, neki od njih su bili standardni. Tako je i sada. Svi su neizostavne karike u mladim reprezentacijama, a kada dođe vrijeme sigurni smo da će biti tako i u A reprezentaciji”, kazali su nam iz kluba iz Titove 38b.
FK Sarajevo svima je pokazao koliko vrijedi ulagati u mlade nade, a ovaj put donosimo vam priču o jednom od najtraženijih mladih sportista na ovim prostorima. Riječ je o Vladanu Kovačeviću (22), čuvaru mreže tima sa Koševa, a čije vrijeme tek dolazi. Karijeru je počeo u FK Krajina, a ljubav za fudbalom rodila se kada je imao pet-šest godina.
”Otišli smo na jedan turnir u Banjoj Luci, međutim, ekipa nije imala golmana. Svi su željeli da zabijaju golove, a ja sam jedini bio zainteresiran da stanem na gol. Turnir sam odbranio bez rukavica, po kiši, stvarno sam bio dobar i od tada se rodila ljubav za tu poziciju. Drago mi je što sam baš ja tog dana stao na gol i ispostaviće se da sam odabrao upravo ono za šta sam rođen, da budem golman”, otkrio nam je Kovačević.
U bordo-bijele redove stigao je kao tinejdžer, a vrlo brzo je iskoristio šansu u mladim selekcijama. Zanimalo nas je kako je tada prihvaćen u novom kolektivu.
”U početku mi nije bilo baš svejedno, imao sam određeni pritisak jer sam otišao iz Banjaluke sa 16 godina, odvojio sam se od porodice, ali sam u glavi znao da je to jedini put ka uspjehu. Drugari su me prihvatili, poslije sedam dana imao sam osjećaj da sam tu sa njima već godinama, jer sam stvarno imao sreće što sam upoznao takve momke sa kojima se i dan danas družim. Svakom mladom igraču bih poželio da prođe ono što sam ja prošao u Akademiji, jednostavno te nauči da budeš bolji čovjek, ne samo da budeš dobar na terenu, mi smo živjeli jedan za drugog”, govori nam Kovačević.
Zanimljiva je situacija zbog koje je Kovačević dobio priliku u prvom timu, a iskoristio ju je na najbolji način. Otkrio nam je kako se osjećao tad i kakve su mu misli prolazile kroz glavu.
”Iskreno mi je žao Bojana (Pavlovića op.a.) što je na takav način otišao iz kluba, jer mi je uvijek bio velika podrška i pravi prijatelj. Ali tako je u sportu, nikad ne znaš šta donosi novi dan, čekao sam svoju priliku i napokon je dočekao. Osjećaj da ćete debitovati za najveći klub u državi, klub koji volite je nevjerovatan, tih pet dana do utakmice prolazilo mi je veoma sporo jer sam htio da to bude što prije. Ali, znao sam da moram ostati miran, skoncentisan na prave stvari, kako bih utakmicu odradio dobro. Imao sam veliku podršku porodice, djevojke, prijatelja, a posebno mi je za taj meč značila podrška navijača koji su mi vjerovali. Uspio sam se izboriti sa pritiskom, pobjedili smo, poslije toga je sve išlo lakše i bolje, a te sezone smo osvojili i prvu duplu krunu u historiji kluba”, istaknula je ‘jedinica’ FK Sarajevo.
Iako je vrlo mlad, Kovačević je već sada ostvario zavidno iskustvo, a zanimljivo je da je u Sarajevo došao na preporuku i to u trenutku kada nije imao klub.
”Dvije godine sam već na golu Sarajeva i sigurno da nije mala stvar kada branite za takav klub. Sa druge strane, tek sam počeo i ispred mene je dosta utakmica i stvari koje želim da popravim i budem što bolji na terenu. Mene je u Sarajevo preporučio Siniša Mrkobrada, trener i šef jedne golmanske akadamije u Banjoj Luci. Bio sam bez kluba, htio sam da radim sa njim i to se ispostavilo kao najbolje rješenje za mene u tom trenutku jer je izuzetan trener, nije mi dao da padam iako sam bio bez kluba. Sjeli smo poslije treninga i pitao me da li želim da idem u Sarajevo na probu. Čim sam čuo za to, nisam više razmišljao, odlučio sam da idem i napravio najvažniji potez u karijeri”, govori nam osvajač Kupa BiH sa juniorima i Kupa BiH i dvije titule prvaka države sa seniorima.
Njegov rad prepoznat je i u državnim selekcijama. Briljira u mladoj reprezentaciji, dobio je poziv i u A tim Bosne i Hercegovine, pa zanimalo nas je kakav je osjećaj biti dio nacionalnog sastava.
”Jedva čekam svako okupljanje mlade selekcije, jer biti dio nacionalnog tima je nešto posebno, svaki igrač želi da nastupa za svoju zemlju. Ipak, poziv za A selekciju bilo je nešto posebno i nešto što ću pamtiti do kraja života. Upoznao sam svoje idole, uzore i ljude koji su puno doprinijeli našem sportu, bez njih bi sve bilo teže. Kada dođete na taj nivo, onda znate da radite pravu stvar i tako sam se osjećao, bio sam ponosan na sebe što su se moj trud, rad, odricanje isplatili. Trenirao sam sa našim najboljim igračima i naučio dosta toga. Treniraću, boriću se da opet budem dio reprezentacije i sigurno da u budućnosti mogu pomoći da zajedno napravimo velike uspjehe”, istaknula je velika nada bh. fudbala.
Navedeni rezultati donijeli su i veliki broj inostranih ponuda za njegove usluge, ali je Kovačević vezan ugovorom za klub, misli su mu ovdje te je fokusiran na treninge i dešavanja u FK Sarajevo. On je jedan od primjera mladih osoba koje su uspjele u BiH, a za kraj nam je otkrio koje su to prepreke i prednosti rada na našem terenu, te je poslao poruku svima koji možda imaju sumnju da je dobar rezultat moguće ostvariti i ovdje.
”Mladima bih poručio da vjeruju u sebe, rade na sebi svaki dan, žive sportski i posvete se sebi maksimalno kako bi uspjeli izvući svoju najbolju verziju. Nije lako, ali vrijeme radi za njih i najbitnije je da imaju svoje snove koji ih vode do zacrtanih ciljeva koji moraju biti visoki. Ima dosta igrača koji su igrali ovdje, a sada igraju za najveće evropske klubove, neka se vode tim i razmišljaju tako, jer samo tako mogu postati najbolji”, zaključio je Kovačević.